U oceanu onih koji su slijepo pristali na protokol liječenja i osudili se na doživotnu terapiju, postoji i jedno ne tako veliko, ali ipak more onih koji su uzeli stvar u svoje ruke, počeli da razmišljaju svojom glavom, naoružali se činjenicama i novim saznanjima – i danas su tek oni koji su nekad imali neki problem koji se zove Hashimoto. Sada su posve zdravi.
Piše: dr. Dino Tomić
Kao liječnik s dugim radnim stažom moram primijetiti jednu stvar, a to je da sustav obrazovanja ne prati tehnologiju, a kamoli vrtoglav razvoj ljudske svijesti s novim pogledima na sve životne aspekte pa i na zdravlje čovjeka. Mi i dalje dobivamo mlade liječnike koji razmišljaju (a nažalost i rade) kao i njihovi kolege godinama unazad. Posljedica svega toga je more nezadovoljnih pacijenata koji se potucaju od nemila do nedraga u nadi da će naći rešenje za svoje zdravstvene probleme. Nažalost, većina njih jako brzo shvati da im to neće poći za rukom u okviru sustava klasične medicine, koja je zadnjih godina u sve većoj krizi. Većina nas je odavno svjesna da se klasična medicina bavi simptomima, a ne uzrocima bolesti, da se bavi pojedinačnim organima ili sustavima, a ne čovjekom kao cjelinom. Da se o bolesti razmišlja na kemijskoj, a ne na višim razinama gdje bolest zaista i nastaje. Uza sve to, za (uvjetno rečeno) ‘liječenje’ koriste se kemijske tvari za koje također znamo da imaju katastrofalne nuspojave po ljudsko zdravlje. Vrhunac svega toga je da se masa bolesti i stanja proglašava naprosto neizlječivim, a na taj se način ljude osuđuje na doživotno korištenje medikamenata bez nade u bolje sutra. Nažalost, većina se u svojoj neobaviještenosti miri s ovom situacijom, i ulazi u taj začarani krug iz koga nema izlaska.
Mi nismo rođeni da budemo bolesni
Jedan od mnogobrojnih paradoksa u klasičnoj medicini je i odnos prema hipotireozi, bolesti koja je poznatija kao Hashimotov sindrom. Ova bolest je, kao i mnoge druge, proglašena neizlječivom. Prije negoli iznesem neke činjenice vezane uz pristup ovoj bolesti, moram istaći da u oceanu onih koji su slijepo pristali na protokol liječenja i osudili se na doživotnu terapiju, postoji i jedno ne tako veliko ali ipak more onih koji su uzeli stvar u svoje ruke, počeli da razmišljaju svojom glavom, naoružali se činjenicama i novim saznanjima – i danas su tek oni koji su nekad imali neki problem koji se zove Hashimoto. Sada su posve zdravi.
Kada držim predavanja ili se obraćam većem broju ljudi, vrlo često postavim pitanje: „Jeste li ikad razmišljali što vam se to dogodilo: ako se osvrnete unazad pet ili deset godina, sjetite se jedne vedre, radosne i zdrave osobe, koja se budila s osmijehom na licu. Za tako kratko vrijeme taj osmijeh je zamijenio izraz bola i patnje, a neki se sada bude umorniji nego što su legli, bez volje i snage da krenu u novi dan. Šta je tomu uzrok?” Mi nismo rođeni da budemo bolesni, nesretni, nevoljeni. Dakle, ako pronađemo uzrok koji je doveo do takvog našeg stanja, riješit ćemo se i svih muka.
Prva greška
U samom startu, razmotrimo što se događa kad odete kod liječnika pa se ustanovi da je vaša štitna žlijezda u hipofunkciji. Po protokolu, u većini slučajeva dobit ćete supstitucijsku terapiju, dakle umjetne hormone, koji trebaju nadomjestiti nedostatak vaših prirodnih. Dodavanjem hormona izvana, organ koji je inače u hipofunkciji stavlja se potpuno izvan funkcije. To je kao kad bi nekoga tko je povrijedio nogu, umjesto rehabilitacije i postupnog jačanja musculature, smjestili u invalidska kolica. Bilo bi za očekivati da vrlo brzo u potpunosti izgubi funkciju hodanja. Kao ginekolog vam mogu predočiti da to isto radimo s jajnicima kada nekome damo kontraceptivne pilule, ali to ima sasvim drugu konotaciju. To je prva i katastrofalna greška: umjesto da se organ, odnosno štitna žlijezda, jača i stimulira, ona se stavlja sasvim izvan funkcije… čime ubrzavamo njeno propadanje. Zdrav razum nalaže da se nešto što je oslabljeno jača ako ga mislimo vratiti u prvobitno stanje, ali, nažalost, u klasičnoj medicini zdrav razum često nije premisa od koje se polazi.
Tri ključna preduvjeta
Druga vrlo bitna stvar je što se gotovo nitko od liječnika ne bavi ispitivanjem uzroka, zbog čega je došlo do ispada funkcije štitnjače. To je nekad mukotrpan posao i naravno da je najlakše napisati recept, ali što stoji iza tog poteza pera malo se razmišlja.
Dakle, ako krenemo istraživati, moramo istaknuti da je u najvećem broju slučajeva poremećaj autoimune prirode. Što se to dogodilo da imunološki sustav počne napadati svoje organe, pa i štitnjaču?
Da bi došlo do poremećaja imunološkog sustava, potrebna su tri ključna preduvjeta.
Kao prvo, genetska predispozicija.
Kao drugo, okidač.
I kao treće, nastanak tzv. sindroma crijevne propusnosti ili tzv. curećih crijeva.
Iako ne možemo promijeniti naše genetske predispozicije (u današnje je vrijeme i to pod znakom pitanja: GMO-i itd.), autoimuno stanje možemo spriječiti uklanjanjem okidača crijevne propusnosti. Fenomen curećih crijeva tada počinje stvarati more drugih problema. Dolazi do prelaska crijevnih mikroorganizama u druge sustave gdje im inače nije mjesto. Onda, recimo, s Escherichijom coli u urinarnom traktu počinje borba koja je unapred izgubljena, sve dok se ne riješi sindrom crijevne propusnosti. I, naravno, tom se prilikom koriste enormne količine antibiotika na dug period, što cijelu situaciju još produbljuje i pogoršava.
Uzroci crijevne propusnosti
Na osnovu nekih istraživanja možemo istaknuti nekoliko potencijalnih uzroka crijevne propusnosti.
Na prvom mjestu se nalazi preosjetljivost na gluten, koji može dovesti do nastanka celijakije a ova dalje do nastanka mnogih autoimunih bolesti, između ostalog i Hashimotovog sindroma. Jednostavnim uklanjanjem glutena iz prehrane neki su se ljudi riješili svojih problema i bolesti. Dakle, ljudi koji imaju Hashimoto najprije trebaju izbaciti gluten iz prehrane, kao mogući uzročnik crijevne propusnosti.
Ako je gluten bio jedini uzrok crijevne propusnosti, ta osoba bi trebala očekivati potopunu remisiju antitijela, pa funkciju štitne žlijezde može čak vratiti u normalu za 3-6 mjeseci. Ako ne, mora se kopati dalje.
Drugi veoma važan okidač nastanka crijevne propusnosti su paraziti. I pored kvalitetne ishrane, ukoliko postoje paraziti u crijevima može doći do nastanka niza autoimunih bolesti, pa i Hashimota. Dakle neophodno je temeljito čisćenje crijeva od parazita.
Na trećem mjestu je prevelik broj nekih vrsta patogenih bakterija, posebno otpornih sojeva, kao posljedica neselektivne upotrebe antibiotika.
Na četvrtom mjestu bio bi nedostatak nekih oligomineralnih tvari, prije svega joda, potom cinka koji sudjeluje u obnovi stijenke crijeva, a zatim i glutamina koji ima istu ulogu. Moram razočarati neke sljedbenike veganske/vegetarijanske ishrane, jer neki pojedinci koji su se vratili uzimanju mesa svoj su Hashimoto uspjeli staviti pod kontrolu, pretpostavlja se zbog ponovnog unosa glutamina i ostalih sastojaka koji su omogućili obnovu stijenke crijeva.
I, na petom mjestu, po meni najvažniji okidač nastanka autoimunog mehanizma, pa između ostalih autoimunih bolesti i Hashimotovog sindroma – jest kandida. Kao posljedica našeg neurednog života, pretjerane konzumacije šećera u svim namirnicama, proizvoda od bijelog brašna, previše masnih i teških mesa i mesnih prerađevina, previše mliječnih proizvoda, gaziranih pića i alkohola, dolazi do povećanja pH, odnosno zakiseljavanja organizma. Samim time stvoreni su fantastični uvjeti za prekomjeran rast gljivica u crijevima i za njihovu dominaciju. Najvažnija od njih je kandida, koja je toliko moćna da cijeli organizam može staviti pod svoju kontrolu.
Kad kandida postane gospodar
Veoma zanimljiva priča. Problem je kada dotad vjerna kandida preuzme komandu i pretvori svog gospodara u svoga slugu. Ona vam tada počne pisati jelovnik te diktira stil prehrane i života. To je jedan od najmoćnijih i najprisutnijih živih entiteta u prirodi. Savršen čistač organske prirode, ali nekada nažalost umije otjerati s ovog svijeta i neko nedužno ljudsko stvorenje. Olako shvatanje nje i njene uloge može skupo koštati svakoga. Milijuni ljudi na ovom planetu liječe se od kojekakvih lakših i izuzetno teških bolesti pod pogrešnom dijagnozom i, naravno, pogrešnim lijekovima, koji im još više pogoršavaju ionako teško stanje, a da pritom ni sami ne znaju – nažalost ni njihovi liječnici – u čemu je problem. Povišena kandida i ostale gljivice posjeduju strahovito moćne mehanizme kojima blokiraju sve obrambene snage organizma domaćina, držeći ga na granici života, gdje on služi isključivo njenoj svrsi i njenoj ishrani. Blokira enzimseke i hormonske sustave, uvodi vas u stanje anergije s padom tjelesne temperature, sa svim posljedicama tog teškog stanja. More djece liječi se od autizma, a odrasli od poremećaja mentalnog stanja zbog koriištenja nekakvih lijekova koji nemaju veze s uzrokom tog stanja. Moćni mikotoksini izazivaju takve promjene ponašanja koje mogu biti gore od efekata bilo kojih psihoaktivnih supstanci. Poznato je da se životinje koje se hrane užeglom hranom (zbog aflatoksina) ponašaju agresivno, grizu jedna drugu nekad i do smrti. Tisuće ljudi (više žena – 10:1) ima hipotireozu, i kao mladi su osuđeni da doživotno piju lijekove, a nisu ni svjesni, nažalost ni njihovi liječnici, da se hipotireoze i lijekova mogu riješiti za relativno kratko vrijeme… kad bi znali da to stanje upravo (u najvećem broju slučajeva) izaziva kandida. Mnogo srčanih i plućnih bolesnika također su u sličnom problemu, s istim uzročnikom. Neki autori idu i dotle da tvrde kako je kandida izravan izazivač karcinoma kod čovjeka. Čest je slučaj da se na laboratorijskim pretragama ne nađe kandida u datim uzorcima, ali na modernim biorezonantnim aparatima dijagnosticiramo kandidu u velikom broju. To je samo još jedan od pokazatelja koliko klasična medicina u određenim segmentima zaostaje za nekim novim pristupima dijagnostike i liječenja.
Kućni test za kandidu
Da se ne biste suviše premišljali oko svega ovoga, evo jednog prostog načina da u svome domu sami ustanovite imate li povišenu kandidu ili ne. Vrlo jednostavno i vrlo pouzdano.
Test s pljuvačkom možete izvesti kod kuće, a on će vam pokazati postoji li ozbiljna sumnja da imate preveliku količinu gljivice kandide u organizmu.
Najbolje vrijeme da obavite ovaj test je ujutro, odmah po buđenju.
Prije negoli isperete usta, ispljunete pljuvačku ili išta stavljeno u usta. Vodu sipajte u čistu, prozirnu čašu.
Sakupite u ustima pljuvačku (nemojte se prethodno nakašljavati, važno je da sakupite samo tekućinu iz usta). Lagano je ispljunite u vodu i promatrajte šta se zbiva.
Pljuvačka će ostati plutati na površini, i to je potpuno normalno. Međutim, ako se odmah ili u roku od 15 minuta pojave tanke, viseće ‘nîti’ koje se protežu naniže kroz vodu, to je znak prisutnosti kandide.
Nîti mogu podsjećati na vlasi kose, na paukove noge, čak i na meduzu. Drugi znak je vrlo mutna pljuvačka koja u roku od nekoliko minuta potone na samo dno ili mutne mrljice na sredini čaše koje polako tonu ili se skupljaju ispod pljuvačke na površini.
To što vidite su, zapravo, kolonije gljivica koje se povezuju u nîti, a preporuka je da s liječenjem započnete odmah. Ovaj test možete naći i na YouTubeu, ako ukucate „candida spit test”, i vidjeti kako to izgleda na video snimku.
Ogroman je broj onih koji su se riješili Hashimotovog sindroma i niza drugih bolesti autoimune prirode, te raznih alergija, samim time što su se riješili kandide. Dakako, borba s kandidom nije laka; to znaju oni koji su je prošli ili je upravo prolaze, ali drastično popravljanje zdravstvenog stanja u svim segmentima je ogromna nagrada za uloženi trud. Jedna vrlo važna stvar vezana uz liječenje kandide je da korištenje raznih farmaceutskih preparata daje samo kratkotrajno poboljšanje. Najveći uspjesi su se postigli primjenom prirodnih metoda liječenja. Možda će nekima biti čudno da kao liječnik klasične medicine dajem ovakve savjete, ali upravo me je ogromno iskustvo na ovom polju učvrstilo u mojim stavovima.
Tajna dobrog zdravlja je u kontinuiranom čišćenju organizma
No, vratimo se Hashimotu. Za moguće rješenje ovog problema ključne su tri stvari.
Kao prvo, to je čišćenje organizma od mogućih okidača autoimunog poremećaja. Ne znam za moćniju i blagotvorniju biljku na planetu od bijelog luka (češnjaka). To je najmoćniji čistač organizma, prvenstveno crijeva, od svih patogenih mikroorganizama, uključujući naravno i kandidu. Problem s češnjakom je, naravno, to što ima jak i nekima neugodan miris. Taj moment se lako može spriječiti tako što ćete svako jutro tijekom 1-2 mjeseca uzimati na prazan želudac, pola sata prije jela s čašom vode, 2-3 cijela oljuštena čena češnjaka. Popijete ih jednostavno kao što pijete neki kapsulirani lijek. U tom slučaju ćete izbjeći neprijatan miris u ustima i nećete imati gorušicu ili gastritis zbog iritacije sluzokože želuca. Ključna stvar je da češnjak, tako neprobavljen, u svojoj prirodnoj kapsuli, dođe do debelog crijeva i tamo lagano počne otpuštati svoje ljekovite sastojke. Upravo se u debelom crijevu i nalazi najveći broj tih okidača crijevne propusnosti. U prvih nekoliko dana imat ćete navalu neprijatnih i smradnih plinova, jer kandida prilikom uništavanja otpušta razne toksične plinove, ali se za par dana to svede na neku prihvatljivu mjeru. U iskazima mnogih mojih pacijenata i prijatelja koji su primijenili ovaj savjet nalazim samo neizmjerne znake zahvalnosti za ovako jednostavan a učinkovit naputak i način da poprave svoje zdravstveno stanje. Priče ljudi koji su ovo primjenjivali i njihovo oduševljenje poboljšanjem vlastitog zdravlja također možete naći na internetu, pa i s nekima od njih kontaktirati te razmijeniti zdravstvena iskustva. Naravno, crijeva možete čistiti i svim drugim prirodnim metodama koje su vam poznate ili ih negdje pročitate.
Vremenom, mi se silno ‘zaprljamo’, kako na energetskom tako i na fizičkom planu, pa naš organizam naprosto ne može više normalno funkcionirati. Oni koji to shvate već su na pola puta ka dobrom zdravlju, a oni koji poduzmu konkretne mjere u smislu čišćenja na obje razine, na sigurnom su putu u sretniju budućnost.
U cijeloj priči nikako ne smijemo zaboraviti ni reguliranje našeg pH statusa. To znači da moramo izaći iz kiselog prema lužnatom stanju, jer u tim uvjetima kandida i još neki patogeni mikrobi ne mogu opstati. Osim savjeta da u prehrani koristite što više sirovog povrća, jedan veoma dobar način da to postignete je kupanje u sodi bikarboni. Dakle, 1-2 puta tjedno 1 jušnu žlicu sode sipajte u kadu s toplom vodom i ‘namačite’ se 20-30 minuta. O tome koliko je, uza sve ostalo, važna i fizička aktivnost, mislim da ne treba ni govoriti.
Druga važna stvar za popravak oštećene stijenke crijeva je unos cinka i vitamina A i D, te magnezija koji je zaista višestruko koristan za ljudsko zdravlje. Dakako, kad je u pitanju Hashimoto, nezaobilazan je i jod. Jedan od provjereno dobrih načina unosa joda u organizam je uzimanje 1-2 kapi u 2 dl vode, Lugolovog rastvora na svakih 3-4 dana, to jest dva puta tjedno tijekom 2 mjeseca.
I treća ključna stvar je stimulacija štitne žlijezde koju smo spomenuli na samom početku. Jedan od načina kojima se to može postići je primjena infracrvenih lampi tijekom 10 minuta jedanput dnevno. I, naravno, nešto – po mojem mišljenju najefikasnije u tu svrhu – jest primjena POLARISA, polarizacijskog diska, koji se odnedavno može naći i na našem tržištu.
Kao što znamo, štitna žlijezda je dirigent rada cijelog organizma. Njeni hormoni kontroliraju metabolizam. Kod njene hipofunkcije dolazi do usporavanja metabolizma i nakupljanja suvišnih kilograma. Dolazi do brzog propadanja raznih organa i sustava ljudskog organizma. Proces starenja se enormno ubrzava.
Dakle, stimulacija te male pčele radilice je ključna stvar u cijeloj priči. Kao što sam spomenuo, Polaris je za sada neprikosnoven u tu svrhu, što nam govore iskustva sad već velikog broja korisnika. Čak i oni koji nemaju problem s hipotireozom će stimulacijom štitne žlijezde potaći svoju vitalnost, usporiti starenje, ubrzavanjem metabolizma skinuti višak kilograma, ili, na kraju krajeva, popraviti svoje raspoloženje. U tu je svrhu dovoljno Polarisom tretirati štitnu žlijezdu samo 5 do 10 minuta jednom dnevno. Ako netko nije u stanju da za sebe izdvoji ni toliko vremena, mislim da onda nema pravo bilo kada i bilo kome žaliti se na svoje loše zdravstveno stanje. Zapamtite, vaše je zdravlje isključivo u vašim rukama.
I, da završimo s općom definicijom bolesti. Neki kažu da je bolest instrument razvoja duše. Drugi da je posljedica sukoba duše i uma, što nije daleko od istine, jer svi mi vrlo dobro osjećamo kad radimo nešto što nije u skladu s našim bićem, a ipak to činimo. Treći kažu da smo svi mi pali anđeli i da je bolest sredstvo našeg discipliniranja. Kako god bilo, ja kažem da je bolest nepotrebna patnja, i da je posljedica naše neodgovornosti prema samima sebi i našeg velikog neznanja. Čak i da jesmo pali anđeli, nisam siguran da smo baš toliko loši i da zaslužujemo svu ovu patnju kroz koju prolazimo. Bolest, naprosto, smatram poniženjem za ljudsko biće i spreman sam sve učiniti, zajedno s vama, da se te bijede riješimo ili da je bar umanjimo. Ako već trebamo učiti neke životne lekcije, neka to bude na neki dostojanstveniji i manje bolan način.
Mi smo rođeni da budemo zdravi, sretni, da volimo i da budemo voljeni.
Živi i zdravi bili!
