nedjelja, 4. lipnja 2017.

ČUVARKUĆA – PROTIV HERPESA, KOŽNIH BOLESTI, HEMOROIDA…

ČUVARKUĆA – Sempervivum tectorum L.
Farmakopejski naziv: Sempervivi tectori folium (Sedi magni folium), Sempervivi tectorum succus et folia.
Ostali narodni nazivi: čuvarka, pod silu živ, cmilić, divlje smilje, gromovna trava, pazikuća, uhovnik, uvara, rosa u zlu dobra, Hauswurz, Houseleek, Sempervivo, netres.
NALAZIŠTE: čuvarkuća je jedna od oko 150 biljka iz porodice koja se inače izvorno nalazi u Meksiku. Raste divlja po krovovima kuća, stenama i zidovima, a drže je i uzgajaju u loncima po krovovima. Biljka je vrlo skromna i nema gotovo nikakvih zahteva. Nije još istražena u onoj meri u kojoj bi trebalo, jer ima velika lekovita svojstva.
LEKOVITO DELOVANJE I PRIMENA: za lek se koriste listovi i to od marta do kraja oktobra. Najbolji način u lečenju je sveže isceđeni sok iz listova ili cele biljke. Sadrži jabučnu i mravlju kiselinu i njihove soli, tanin, sluz, smolu i drugo. Sveže ubrani listovi čuvarkuće pripremljeni kao čaj, a takođe i oblozi u obliku laganog ocetka, primjenjuju se kao pouzdano sredstvo protiv herpesa zostera – pojasastog osipa, zloćudnih kožnih bolestihemoroidaraspucane kože i glista.
Takođe, sveže isceđeni sok iz listova čuvarkuće koristi se u lečenju nervne rastrojenosti, padavice, nemirnih snova i straha kod male dece. Sveže zdrobljeni listovi ili čisti sok koristi se kao sredstvo koje hladi i steže, protiv čireva i rana, kod opekotina, zatim za bolna mesta nastala gihtom, te za lečenje «kurjih očiju», bradavica, upale uha. Kao samopomoć u prirodi, sveže isceđen sok leči i ublažava bolove uboda insekta.
Inače sama biljka pospešuje izlučivanje mokraće, pa se zato upotrebljava kao lek protiv kamena u mokraćnoj bešici, kao i uopšte kod bolesti bešike.
(cajeviza)

0 komentari:

Objavi komentar

Podijelite sa prijateljima: