Stara grčka poslovica kaže: „Rotkvica vrijedi težinu olova, repa težinu srebra, a ren težinu zlata“.
Naziv ren koristili su stari Slaveni za grmoliku biljku čije stablo naraste do 1,2 metra s križno raspoređenim laticama. Obično raste na vlažnijim površinama. Njena prapostojbina je istočna i južna Europa, gdje se još i danas može pronaći kako raste u svom divljem obliku. S tih prostora biljka se raširila po cijelome svijetu. Ako ste slučajno imali priliku kušati Vasabi, odnosno japanski ren, vjerojatno ste primijetili kako ima okus sličan europskom renu. Jedina razlika je u tome što je vasabi zelene boje, a ren bijele.
Danas, ren vjerojatno spada među najmanje upotrebljavane ljekovite biljke, što je u biti prava šteta, budući dasadrži niz djelovanja povoljnih za naše zdravlje. U antičko doba, ren se zajedno s mnogim ljekovitim biljkama, spominje u zapisima čuvenog rimskog prirodoznanstvenika Plinija Starijeg pod imenom Armoracia. Osim Rimljanakoristili su ga i stari Grci kako bi riješili probleme vezane uz bolove u kralježnici te protiv nedostatka seksualne želje. Za vrijeme kolonijalne Amerike koristio se kao vrlo učinkovita i prirodna pasta za zube.
Lekovitost rena
Došli ste kod prijateljeve obitelji na ručak. Na stolu je serviran bogat objed. Jedete juhu, krumpire, meso, a u maloj posudici nalazi se umak od rena kojeg konzumirate po prvi put. Kažete sebi: “Probao sam svašta pa hajde, da probam i to…” Odjedanput, suze naviru na vaše oči, sluz izlazi iz nosa i još mnoštvo neugodnih stvari. Crvenite se i trčite na wc. Nakon što ste se umili i ispuhali nos, događa vam se da za ručkom još koji put i kihnete. Ipak ste uzeli malo previše umaka, ali niste znali da je tako jak…
Jedna od glavnih odlika rena je njegov jak i ljut okus. Često se koristi u pripremi jela tijekom praznika, vjerojatno kako bi se organizam lakše očistio od teške hrane koju tada konzumiramo. Osim što ima jak okus ren sadrži mnoga ljekovita svojstva. Bogat je mineralima i vitaminima, odličan detoksikator te djeluje antikancerogenokod malignih oboljenja u jetri, debelom i tankom crijevu, jednjaku i mjehuru.
Uzrok ovome je činjenica da sadrži sastojke koje inhibiraju navedene bolesti. Ti sastojci suglikozid sinigrin i alil izotiocijanat, inače suvremenoj znanosti zanimljivi zbog svog antibiotskog i antikancerogenog djelovanja. Alil izotiocijanat djeluje pozitivno protiv širenja bakterija u hrani, što ga čini prirodnim konzervansom. ren je bogat vitaminom C, vitaminom B1, B6, željezom i kalcijem, dok ćemo magnezij, fosfor i vitamin B2 naći u nešto manjim količinama. U zimskim danima zaštitit će nas od prehlade te očistiti naše dišne puteve. Potiče probavu, rad srca i cirkulaciju, pomaže kod reume i podiže naš prirodni imunitet.
Svestrana primena
Prilikom liječenja ili pak pripremanja jela s renom koristi se uglavnom njegov korijen. Korijen se uvijek riba na sitno ili reže na kolutiće, a nikad kuha, zbog toga što prilikom kuhanja nestaje eterično ulje koje on sadrži. Da bi dobio svježinu i posebno ljut okus, korijen rena potrebno je ostaviti da stoji u vodi 24 sata. Nakon toga naribajte ga u vrhnje, juhu, ili bilo koje jelo po vašoj želji. Ljut i jak okus rena pročistit će vaše sinuse i dišne puteve, bez obzira kako tešku hranu konzumirali. Ako pak imate osjetljivu probavu te teško podnosite ljutu hranu dodajte malo jabuke kako biste ublažili ovu žestinu.
Da biste odagnali glavobolju uzmite listove rena te ih pritisnite na bolno mjesto. Isto tako, korijen rena nariban u obloge pomoći će vam kod ozeblina, inficiranih rana, ukočenih mišića, reumatičnih zglobova i išijasa.
Napomena:
Preveliko korištenje rena može izazvati plikove na koži. Ako imate problema sa štitnjačom i bubrezima preporučuje se da izbjegavate korištenje ove biljke.
Prenosi: zena
0 komentari:
Objavi komentar