Što ako je netko izumio uređaj koji uništava patogene, bakterije, viruse bez toksičnih nuspojava?
Što ako taj isti uređaj može uništiti rak mijenjanjem njegovog staničnog okoliša ili ubiti virus raka pomoću elektronskih i ultrazvučnih zraka?
To je postignuto prije mnogo godina. Istraživač koji je napravio i usavršio ovaj uređaj imao je čudno ime, Royal Raymond Rife.
Nakon što j studirao na sveučilištu Johns Hopkins, Rife je razvio tehnologiju koja se i danas naširoko upotrebljava u optici, elektronici, kemiji radioaktivnih tvari, biokemiji, balistici i avijaciji.
Za svoj je rad primio 14 velikih priznanja i nagrada te počasni doktorat Sveučilišta u Heidelbergu. Rifeovi izumi uključuju heterodinski ultraljubičasti mikroskop, mikrodisektor, mikromanipulator. Bio je zasigurno jedan od najdarovitijih svestranih znanstvenih umova ljudske povijesti.
Do 1920. Rife je dovršio izradu prvog svjetskog mikroskopa za viruse. Do 1933. tu je tehnologiju usavršio i konstruirao visoko složen univerzalni mikroskop koji je imao čak 6000 dijelova i mogao je davati slike predmeta povećane do 60 000 puta. Za promatranje živih virusa takav je univerzalni mikroskop bio jedina mogućnost sve donedavno.
Moderni elektronski mikroskopi trenutno ubiju sve što se želi promatrati, pa se njima mogu vidjeti samo mumificirani ostaci. Rifeovim se mikroskopom mogla promatrati aktivnost virusa dok mijenjaju svoj oblik kako bi se prilagodili promjenama u vlastitom okruženju.
Rife je neumorno otkrivao glavne rezonantne frekvencije mnogih pojedinih mikroba, koje je on nazivao individualnim spektroskopskim potpisom. Svaka pojedina molekula pokazuje jedinstvene elektromagnetske oscilacije, odnosno ima vlastiti energetski potpis. Zahvaljujući upotrebi rezonantne valne duljine mikroorganizmi koji se u bijelom svijetlu ne vidjeti mogu se otkriti pomoću bljeska jarke svjetlosti kad ih se izloži frekvenciji (boji) što rezonira s njihovim jedinstvenim spektroskopskim potpisom.
Royal Rife otkrio je virus raka ljudi i uspješno je tumorske stanice preobrazio u normalne, sve to moduliranjem frekvencija kojima ih je izlagao.
Rife je surađivao s vrhunskom znanstvenicima i liječnicima svojeg vremena koji su potvrdili i podržali razna područja njegova rada. Među njima su E.C. Rosenow stariji (dugogodišnji ravnatelj bakteriologije na klinici Mayo), Arthur Kendall (ravnatelj medicinskog fakulteta Northwestern), dr. George Dock (znanstvenik s međunarodnim renomeom), Alvin Foord (poznati patolog) i mnogi drugi.
Povećavanjem intenziteta glavne rezonantne frekvencije kojoj su mikroorganizmi izloženi, oni se zbog strukturnog opterećenja prvo izobličuju , a naposljetku i raspadaju. Rife je tu frekvenciju nazvao ”smrtna frekvencija”, a važno je i da ona okolnim tkivima nije nanosila naš nikakve štete.
Ova se metoda može demonstrirati razbijanjem vinske čaše glasnim glazbenim reproduciranjem određene note. Budući da sve što postoji ima svoju posebnu i drugačiju rezonantnu frekvenciju, u tome pokusu stradala je samo čaša i ništa drugo.
Rifeu su bile potrebne godine i godine istraživanja dok nije otkrio frekvencije koje specifično uništavaju uzročnike herpesa, dječje paralize, spinalnog meningitisa, tetanusa, gripe i velik broj drugih opasnih organizama.
Godine 1934. Sveučilište u Južnoj Kaliforniji zadužilo je specijalno povjerenstvo za medicinska istraživanja da pacijente oboljele od tumora u terminalnoj fazi prebace iz Okružne bolnice u Pasadeni u Rifeov laboratorij i kliniku u San Diegu.
Deset dana kasnije to je povjerenstvo zaključilo kako je 86,5 % svih pacijenata bilo potpuno izliječeno. Rife je zatim terapijske frekvencije prilagodio, pa su unutar četiri tjedna izliječeni i svi ostali pacijenti. Rife je tako postigao stopostotnu stopu oporavka pacijenata oboljelih od tumora u terminalnoj fazi. I sve to pomoću neinvazivnih i neotrovnih frekvencija koje uništavaju samo ciljanu bolest!
Na dan 20. studenog 1931. godine 44 najeminentnijih američkih autoriteta na posjedu dr. Milbanka Johnsona u Pasadeni Royala Rifea počastilo je svečanim banketom pod nazivom ”Kraj svih bolesti”. no već 1939. godine gotovo su svi ovi istaknuti liječnici i znanstvenici poricali da su Rifea makar i poznavali.
Jedan vrlo ružan primjer daje nam Morris Fishbein. Do 1934. on je na svoju stranu pridobio cijelo članstvo Američkog medicinskog društva (AMA), a Rifeu dao ponudu koju ovaj nije mogao odbiti. Rife ju je na svoju žalost odbio, ne shvaćajući kako je daleko Fishbein spreman otići kako bi ga uništio.
Rene Caisse, Max Gerson i Harry Hoxey samo su neka od imena koja su doprinijela liječenju svih vrsta bolesti, uključujući i rak. Nekoliko godina ranije isti je taj Fishbein dao Hoxeyu ponudu za vođenje strategije proizvodnje i prodaje njegovog biljnog lijeka za rak. Fishbeinovi bi suradnici devet godina ubirali svu dobit, a Hoxey ne bi dobio ništa. Tek ako bi svime bili zadovoljni, nakon tih devet godina Hoxey bi počeo primati 10%. Dobiti. Hoxey je to odbio i odlučio nastaviti raditi i zarađivati sam za sebe. No Fishbein je pokrenuo svoje moćne političke veze pa je Hoxey u razdoblju od 16 mjeseci hapšen 125 puta. Optužbe su se uglavnom odnosile na vođenje medicinske prakse bez dozvole. Sud bi ih uvijek odbacio, no takvo je maltretiranje na kraju Hoxeya dovelo do ludila.
Fishbein je valjda shvatio kako takva taktika kod Rifea neće dati rezultate, uglavnom zato što se Rifea nije moglo poput Hoxeya pritvarati zbog nadrilječništva. Farmaceutskoj industriji nikako ne bi išlo u prilog javno suđenje na kojemu će se govoriti o bezbolnom načinu liječenja kojim je izliječeno sto posto terminalnih slučajeva raka, koje pritom ništa ne košta a troši samo malo električne energije. Možda bi nakon toga neki ljudi pomislili da mi lijekovi uopće nisu potrebni. I onda je počeo pravi napad. Najprije su malo pomalo iz Rifeovog laboratorija počeli nestajati dijelovi opreme, fotografije, filmovi i pisane bilješke. Krivac nikada nije uhvaćen. A dok se Rife mučio da izgubljene podatke reproducira, i to u vrijeme kad nije bilo ni računala ni fotokopirnih strojeva, netko se okomio i na njegov dragocijeni mikroskop. Ukradeno je nekoliko od 5682 dijelova ovog univerzalnog mikroskopa.
Nešto ranije jedan ”slučajni” požar uništio je nekoliko milijuna dolara vrijedan laboratorij Burnett u New Jerseyu , upravo kada su se tamošnji znanstvenici pripremali objaviti potvrdu Rifeovog rada, a kao kruna svega pojavila se i policija koja je sve preostale dokaze i materijali iz Rifeovih pedesetogodišnjih istraživanja protuzakonito zaplijenila.
Godine 1939. agenti obitelji koja je upravljala industrijom lijekova pomogli su Philipu Hoylandu u neosnovanoj tužbi protiv njegovih partnera u korporaciji Beam Ray. To je bila jedina tvrtka koja je proizvodila Rifeove frekvencijske instrumente. Hoyland je ovaj slučaj izgubio, ali je tim napadom pravnim sredstvima svoj željeni učinak ipak postigao. Tvrtka je zbog sudskih troškova bankrotirala, a komercijalna proizvodnja Rifeovog frekvencijskog instrumenta zauvijek je prestala.
Svi su se podaci o Rifeovom radu ljudima morali izbrisati iz pamćenja te nadomjestiti sumnjom i spekulacijom o ”nekom prevarantu koji tvrdi nemoguće stvari”. Pomisao na mogućnost da univerzalni lijek za sve bolesti postoji kod farmaceutske mafije jednostavno ne prolazi. Liječnici koji su pokušali obraniti Rifea izgubili su budžete za svoje projekte, kao i svoje bolničke statuse i povlastice.
Industrija raka svim je farmaceutskim tvrtkama unosan posao koji u prosijeku donosi 300 000 dolara po liječenju svakog pojedinog pacijenta. Rife im se našao na putu i stoga je platio. No ova je industrija morala još dobro počistiti za sobom.
Arthur Kendall, koji je radio s Rifeom na virusu raka, prihvatio je iznos od gotovo 250 000 dolara da se odjednom ”povuče” u Meksiko. U vrijeme ekonomske depresije to je bio velik novac.
Dr. George Dock ušutkan je golemom donacijom i najvišim priznanjima koje mu je američko medicinsko društvo moglo dati. Svi koji su imali ikakve veze s Rifeom odrekli su se njegovog rada i vratili se prepisivanju lijekova.
Kako bi se stavila točka na i razni su medicinski časopisi, gotovo u cijelosti financirani prihodima farmaceutskih tvrtki i pod upravom AMA-a odbili objaviti ikakve radove koji su se ticali Rifeovog načina liječenja.
Royal Raymod Rife, čovjek koji nam je dao lijek za sve bolesti, umro je 1971. godine u 83. godini od kombinacije valiuma i alkohola.
I tako je ustvari počeo napad na čovječanstvo. Do 1960. Posljedice djelovanja tog majušnog virusa prekoračila su broj žrtava svih ratova u kojima je SAD ikad sudjelovao. Godine 1989. procjenjivalo se da će 40% ljudi tijekom života oboljeti od raka.
Globalne zaklade za borbu protiv raka prepune su ljudi koji vjeruju da čine dobro, da sudjeluju u projektima koje vode dobre namjere te da ljudima pomažu. Pritom, nažalost, ne znaju da su većinu tih zaklada osnovale one iste korporacije koje su ovu bolest i proširile i koje su lijekove koji je liječe sakrile od čovječanstva. Te zaklade skupljaju i troše stotine milijuna dolara, ne čineći gotovo ništa. Samo ljudima daju lažne nade, dok pravi lijekovi za rak i mnoge druge bolesti već odavno postoje. U SAD-u danas postoje ”zaklade” za gotovo svaku pojedinu vrstu poremećaja i bolesti. Onima koji svojim očima doista gledaju i vide postalo je više nego očito da te zaklade rade u korist farmaceutskih kompanija.
Autor: Igor Okreša / Matrix World
0 komentari:
Objavi komentar